Sporedne pojave, ili, u modernom vremenu, „nuspojave“ ili „nusprodukti“, u osnovi predstavljaju određenu vrstu kolateralne štete nekog pokreta, odnosno načine doživljavanja, koji, uslijed viđenja većeg broja ljudi, postaju kao takvi i društveno validni. Koliko je, i zašto, žena koja za cilj ima napredovanje u svojoj karijeri, stvaranje u smislu preduzetničkog poduhvata, postala u današnjem društvu okarakterisana kao osoba koja se, sopstvenom odlukom da bude to što jeste, odriče svih onih uloga koje joj je društvo nametnulo?

Emancipacija žena je na ovim prostorima već odavno doživjela mnogobrojne krahove, te je kao rezultat vrlo često imala, u najmanju ruku, negativan kontekst u (ne)formalnim razgovorima i raspravama. Jedan od indikatora koji mi se, kao osobi koja u svim vodama koje se tiču emancipacije žena vrlo intenzivno pliva, nameće vrlo često, jeste potreba uspješnih žena da sve više akcenat stavljaju na svoju ulogu supruge i majke. Da društvu u svim segmentima svog djelovanja „dokažu“, da nisu, uprkos karijeri koja je vrlo mukotrpna i zasuta čestim odricanjima, zapostavile društvene obrasce koji su nam, kao ženama, od samog našeg rođenja, sistematski „ugrađivani“ u mozgove.

Imala sam priliku da se upoznam i razgovaram sa mnogim uspješnim ženama, nevjerovatnih sposobnosti i inteligencije. Mnoge od njih su, kada je u pitanju uspjeh koje su postigle, učinile to sopstvenim moćima i snagama, često boreći se sa vetrenjačama, padajući pa ustajući ponovo. I tako više puta. Upornost, odgovornost, organizovanost, osobine tako karakteristične za ženski rod, često u predstavljanju kroz rezultate bivaju zapostavljene, naglašavanjem ovih drugih uloga koje, istina, nisu ništa manje važne, ali su u kontekstu ohrabrivanja žena da budu preduzetnice, u najmanju ruku, sekundarne.

Postoje mnoga sociološka objašnjenja za ovo, mogu ga tako nazvati, globalističko predstavljanje preduzetnica, pogotovo na našim prostorima. Imam utisak da žene koje ostvare izuzetan uspijeh, a suočene sa brojnim svakodnevnim prebacivanjima od strane porodice, prijatelja, društva u kojem žive uopšte, osjećaju određenu dozu krivice upravo zbog tog uspjeha, za koji nisu dužne nikome osim sebi. Iz tog razloga, u svojim javnim izlaganjima, predstavljanjima bilo kakve vrste, osjećaju dužnost da naglašavaju svoje društvene uloge koje se odnose na to koliko su požrtvovane majke, uzorne supruge, koliko bez tih istih faktora ne bi čak ni uspjele. Ovdje toliko nije važan momenat u kojem se sumnja u istinitost svih tih tvrdnji, koliko je bitna poruka koja se šalje mladim djevojkama koje se razmišljaju da taj korak naprave – nemojte se usuđivati da uđete u preduzetničke vode ukoliko niste spremne da svoj uspijeh podredite društvu kojem pripadate, odnosno, da prevashodno naglašavate uloge koje vam je to isto društvo odredilo.

U biografiji bilo kojeg preduzetnika, uloga oca i supruga se navodi kao jedna od referenci, vrlo često ni to. Ono što je bitno je poslovni angažman, što bi, u demokratskom društvu, trebalo da bude važno i kada su žene u pitanju.

Uloga žene kao majke i supruge, ovim činom ne bi nikako bila obezvrijeđena, naprotiv, dodatno bi se mogla stimulisati na neke druge načine. Ono što je bitno shvatiti je da konotacija žene kao preduzetnice, pod ovakvim uslovima, često biva shvaćena kao „nusprodukt“ emancipacije, odnosno oslobađanja žena od bilo kakve zavisnosti i potčinjenosti. Suštinski, to bi začilo, da davanje slobode ženi da vodi posao, dodatno je „odvaja“ od toga da bude požrtvovana majka i žena, te stoga, svaka koja to postane, ima potrebu da te svoje uloge i naglašava, i tako, u najmanju ruku, obezvrijedi svoj preduzetnički duh i inicijativu.

Ne može se sporiti činjenica da je dosta uspješnih preduzetnica, uz svakodnevno „žongliranje“, uspjelo da se ostvari u svim životnim sferama. Na tome im svakako treba odati priznanje i „skinuti kapu“. Ipak, ono na čemu se treba raditi i što treba forsirati kada je preduzetnički potencijal u pitanju, su jednake startne pozicije kada se radi o sposobnosti, inteligenciji, znanjima i vještinama. Tek tada možemo reći da je društvo u kojem živimo ravnopravno, i da ka budućnosti i prosperitetu idemo zajedničkim snagama.   

Podijeli

O Autoru

Selma Hurić

Rođena 11.01.1984. godine u Prijepolju. Osnovnu i srednju školu završila u rodnom gradu. Ekonomski fakultet završila 2007 godine u Podgorici. Od 2010 zaposlena u Ekonomsko-trgovinskoj školi u Prijepolju, kao profesorica ekonomske grupe predmeta. Od 2014. godine članica nevladine organizacije Forum žena Prijepolja, gdje je učestvovala u realizaciji više projekata kao koordinatorka i saradnica. Od iste godine koordinatorka u realizaciji više projekata koji su proizvod saradnje između Ekonomsko-trgovinske škole i Kancelarije za mlade Prijepolja. Vlasnica više sertifikata iz oblasti obrazovanja, zapošljivosti mladih, medijske pismenosti i zagovaranja javnih politika. Od aprila 2018. radi i kao kolumnistkinja za portal Forum Info, gdje piše tekstove koji se baziraju na temi rodne ravnopravnosti, ali i drugim važnim društvenim pitanjima. Od februara 2019. piše za portal www.preduzetnica.me

Ostavite Komentar