Biografija

Kristinin otac, Tomas de Pizan, preselio se iz Venecije u Francusku kao dvorski astrolog Čarsla V, kada je ona imala oko tri godine. U Parizu, uz očevu podršku i posticaj, Kristina dobija klasično obrazovanje podobno sa obrazovanjem muškaraca tog vremena (za razliku od većine žena, jer znamo da žene tog vremena nisu imale isto obrazovanje kao muškarci).

Njeno rano obučavanje i učenje uključivalo je klasične jezike, književnost, mitologiju, istoriju i biblijska učenja. Postala je vješta, vrsna pjesnikinja pod plemićkim patronatom. S petnaest godina se udala. Tokom desetogodišnjeg sretnog braka, sa mužem (dvorskim pisarom WE. Kastelom) imala je troje djece. Nakon smrti njenog oca (1385) i muža (1890), književnim radom izdržavala je sebe i djecu. Postepeno je prioritet davala pisanju proze u odnosu na pisanje poezije i stvorila širok spektar radova uključujući pisma, pripovjetke, memoare, kao i same misli, razmišljanja. Tokom 1418. godine. Kristina dolazi u Dominikanski manastir u Poissy i još neko vrijeme piše. Ona zaslužuje značajno priznanje za poeziju i prozu.

        Poetski rad (djela)

Njen poetski rad je značajan kako zbog majstorske tehnike tako i zbog prihvaćene forme tog vremena i inovacije. Kristina se pokazala odličnom u kompleksnim metričnim formama dvorske poezije i baladama. Takođe, učinila je korak ispred konvencionalnosti njenog vremena integrišući lične, političke, moralne, religiozne i feminističke teme unutar ovih struktura (poezije i proze). Njena poezija odnosno poetski radovi uključuju “Le Livre du chemin de long estude” (1402-1403); “Le Livre de la mutacion de fortune” (1400-1403), i “Cent Ballades” (1410). Kristinin zadnje djelo ”Le Dittie de Jeanne d’Arc” (1429) predstavlja ujedno njena glavna interesovanja:  politiku, religiju, kao i feminističke teme i teorije.

                Prozni rad (djela)

Prepoznata i kao žena pisma – spisateljica, Kristina je kombinovala i objedinila široko istorijsko znanje sa dubokom brigom i zaintersovanošću za politčke i socijalne (društvene) teme odnosno probleme svog vremena. U proznim djelima ona je proširila i razvila mnoge od tema prvobitno u njenoj poeziji. Važnost odgovorne vlade i religijska – vjerska odanost se stalno i uporno pojavljuju kao teme njenog djela.

Veliki dio Kristininog stvaralaštva su posebno interesantni ženama. Kao feministkinja, direktno je izazvala destruktivne ponižavajuće stavove sadržane u popularnoj knjizi tog vremena “Roman o Ruži” (1402) ili pišući, polemišuši i zagovarajući jednakost žena.

“Grad Žena” (1404-1405), je prikaz mitskog grada naseljenog istorijskim i njenim savremenicama kako bi prikazala postignuća žena i opisala njihove mnogobrojne doprinose u istoriji i kulturi.

U kasnim 1800-im godinama pa do danas, njena poezija i proza privlače veliku pažnju, a od 1965. godine, više Kristininih djela je prevođeno uključujući i njenu autobiografiju, “Lavision – Christinne” (1405). Na našim prostorima jedina knjiga koja je dostupna u ovom trenutku jeste “Grad žena”.

U pustinji apatije kada su nestale, slučajno ili namjerno izgubile se prave vrijednosti i kada je sve svedeno na mjeru – interes; kompromis, tolerancija, pravednost, ravnopravnost su samo riječi koje lebde sa usana sagovornika/ca u prazno, brisani prostor i ništa više. Moralnost je jako kompleksna stvar okruženja još kada bih znala da li “javne” ili “private” sfere, bilo bi  lakše.

Misli sadržane u Mateovoj knjizi počele su opsjedati Kristinu, ”iako se sadržaj nije učinio nimalo prijatnim za nekog ko ne voli klevetanja i pošto niukoliko nije doprinosio jačanju morala i vrline, uzevši u obzir i nepristojan jezik” ,knjiga je bila odložena. Ali crv nemira, Kristini glavnoj ”junakinji” – naratorki (da ne bude zablude, složićete se, da su sve pomenute žene ovdje, u knjizi, ”Grad Žena”, glavne, podjednako važne i značajne) nije davao mira.

Pitala se ”koji su mogli biti uzroci i razlozi koji su tolike muškarce nagnali, učene i druge, da tako loše govore o ženama i da kore njihovo ponašanje bilo govoreći, bilo pišući o njemu u rasparavama i spisima. To nije slučaj samo sa jednim ili dvojicom muškaraca, i nije riječ samo o Mateolu, koji čak ne bi ni mogao da se svrsta među učene, jer je njegova knjiga samo ruganje. Naprotiv ne postoji tekst koji nije takav u cijelosti. Filozofi, pjesnici i moralisti, spisak bi bio jako dug, izgleda kao da svi u glas govore s ciljem da dokažu da je žena u potpunosti loša i naklonjena poroku.”

Nekoliko pitanja postavljenih u prvom poglavlju zbunjene, ranjene, tužne, zaslijepljene Kristine obuzete gađenjem i užasom neznanja, prezirući prvo samu sebe, pa onda čitav ženski rod, kao da je priroda izrodila monstrumkinje;

”O, Gospode! Kako je to moguće? Kako da vjerujem, a da ne pogriješim, da je tvoja bezgranična inteligencija mogla stvoriti nešto što nije u potpunosti dobro? Nisi li stvorio ženu po sopstvenom nahođenju? I nisi li joj podario sve sklonosti koje si poželeo da ona ima? Jer, zar bi bilo moguće da se ikada prevariš? A ipak ima tako mnogo teških optužbi, toliko hapšenja, suđenja, osuda usmjerenih protiv nje! Ne mogu da shvatim toliku zabludu. A ako je tačno, Gospode Bože, da je žena prepuna tih gnusoba, kao što mnogi tvrde –  a pošto ti sam kažeš da je istina ono oko čega se nekoliko svedočenja poklope, onda to mora da je tačno. Avaj! Bože moj! Zašto nisi učinio da se rodim kao muško kako bi moje sklonosti bile u tvojoj službi, kako se ni u čemu ne bih varala i kako bih posjedovala tu besprekornu savršenost koju muškarci kažu da posjeduju! Ali pošto ti to nisi želio, i pošto tvoju dobrotu nisi razvio do mene, oprosti mi na slabostima koje ti pokazujem, dok te služim. Gospode Bože, udostoji se da ih primiš; jer sluga koji prima najmanje od svog gospodara, najmanje je dužan da mu služi”, kapije su ovog romana.

Prolazeći kroz ove vratnice i Kristinu i čitaoce/teljke ”Grad Žena”, uvodi u uzbudljivu zemlju istorijskih čuda, odakle dolazi svjetlost ugledaćete tri krunisane gospe veoma visokog ugleda. Gospa Razumnost, Gospa Isparavnost, Gospa Pravednos. Složićete se, jednostavno divna, otmena, neodoljiva knjiga.

Podijeli

O Autoru

Edita Dautović

Edita Dautović je vlasnica Agencije za nekretnine „Millennium” u Podgorici i predsjednica Udruženja preduzetnica Crne Gore. Jedna je od osnivačica Balkanskog udruženja žena u zanatima, od 2014. godine i predsjednica iste, promoterka je socijalnog preduzeća i ambasadorka ženskog preduzetništva Crne Gore u inostranstvu.

Ostavite Komentar

*Ukoliko ste pravilno upisali komentar dobićete potvrdu da je isti primljen za administriranje. Portal Preduzetnica.me zadržava pravo da obriše neprimjereni dio ili cijeli komentar bez najave i objašnjenja. Mišljenja iznešena u komentarima ne odražavaju stavove redakcije Portala Preduzetnica.me.