Da bismo uspjeli da realizujemo svoje zamisli potrebna je kombinacija znanja, radne etike, korišćenja inteligencije, tolerancije na bol i, prije svega, mnogo vjere u sebe i ono što gradimo.Upravo sve te karakteristike posjeduje današnja sagovornica portala Preduzetnica.me, vlasnica kreativne radionice za izradu cvijetnih aksesoara i haljina od tila “Angie&Me”, Jelena Damjanović Vidaković.

Naša sagovornica u radionici pravi unikatne cvijetne ukrase za kosu (rajfovi, cvijetne krune, šnale, šešire) za sve koje žele da svakodnevni outfit, kao i onaj za specijalne prilike, upotpune unikatnim ukrasima. Jelena svoje radove izlaže uglavnom na sajmovima  namijenjenim promociji proizvoda malih preduzeća. Ona smatra da svaka žena treba da ima bar jedan cvijetni aksesoar u ormaru. Jelena ističe da joj inspiracije ne fali jer je zadovoljni kupci motivišu da stvara nešto novo i drugačije.

Sagovornica portala Preduzetnica.me u intervjuu koji slijedi govori šta je najvažnije naučila tokom samostaolnog četvorogodišnjeg rada, da li vremenom ambicije “stišavaju”…

Činjenica je da, ne samo kod nas, nego svuda u svijetu, žene zarađuju manje od muškaraca, ali one sve više pokazuju da uspjeh nije nemoguć. Šta je potrebno da bi ona uspjela, da bi se istakla u muškom svijetu?

Gledajući kroz vjekove pa do danas, ženama nije bilo lako da se izbore prvo za svoja prava, a zatim i za jednakost u brojnim segmentima života. Vjerujem da lagano prolazi vrijeme u kome su žene tretirane neravnopravno u pogledu zarada, već se sve više gleda njihovo znanje, stručnost i vještine. U prilog tome, govori činjenica o sve većem broju žena u menadžerskim strukturama kompanija, pa i u segmentu privatnog biznisa. Lično, nijesam nikad bila u situaciji da se moja primanja razlikuju od primanja kolega na istim pozicijama samo zato što sam žena.

 Biti uspješan u poslu, za ženu neminovno znači dosta odricanja u privatnoj sferi života, jer se, i pored napretka u karijeri, od nje očekuje da bude sjajna domaćica, majka, supruga i da u 24 sata smjesti brojne obaveze za koje se, u tradicionalnom društvu kakvo je crnogorsko, podrazumijeva da pripadaju ženi. Zbog svega toga, u startu im je mnogo teže u poslovnom svijetu, nego što je to kolegama.

Da li su Vam tokom karijere muškarci ili žene bili veća konkurencija?

Kad razmišljam o tome, pomislim da su nekad žene ženama najveća prepreka u napredovanju, da je u tim međuodnosima mnogo više ljubomore, zavisti i takmičarskog duha, nego što je to u relaciji sa kolegama. Sa druge strane, muškarci se mnogo više plaše da li će neka žena biti posvećena poslu, zbog trudnoće, roditeljstva i sličnih razloga pa često ne daju priliku ženama da se nađu na nekim odgovornim pozicijama. Najveću podršku u karijeri dugovala sam upravo nadređenima koji su bili muškarci.

Žena preuzima liderske pozicije, kompanije ih zapošljavaju sve više. Šta je razlog tome?

Iako ne volim generalizaciju, iskreno vjerujem da su žene na puno načina sjajne menadžerke i liderke. Lojalne su, odgovorne, manje sklone riziku, uvijek analiziraju situacije s više aspekata i teže se odlučuju za iznenadne prekide i promjene posla. U kompanijama u kojima sam radila u prethodnih 18 godina, žene su bile na veoma odgovornim i značajnim pozicijama (posebno u domenu middle management-a).  

U privatnom biznisu ste više od četiri godine. Šta je najvažnije što ste naučili za te godine rada, a šta Vam je najviše koristilo u daljem profesionalnom razvoju?

Već četiri i po godine sam mikropreduzetnica i vlasnica kreativne radionice za izradu unikatnih cvjetnih aksesoara. Formalno obrazovanje i prethodno radno iskustvo u nekoliko ozbiljnih kompanija, naučilo me je finansijskoj odgovornosti i vještinama kreiranja adekvatnog imidža. Ono što sam naučila kroz ”Angie&Me” priču svakako je vještina lične prodaje i značaj preduzetničkog networkinga. Kontakti su jako bitni, jer na taj način širite krug ljudi koji znaju za vašu djelatnost, upoznajete se sa mogućnostima saradnje i dobijate priliku da i drugi pričaju o vama.

Možete li napraviti paralelu, kako je to bilo na samom početku Vaše preduzetničke priče, a kako je danas?

Same početke ”Angie&Me” priče vidim kao jedan lijepi hobi, u koji sam, igrajući se sa svojom šestogodišnjom ćerkicom, spontano krenula. Danas je to jedna prilično ozbiljna kreativna priča, a od nje živim posljednjih godinu i po dana. Nije lijepo hvaliti se, ali smo uspjeli kreirati pozitivan imidž i doći do toga da kad neko poželi cvjetne aksesoare, prva asocijacija mu bude ”Angie&Me”. Naš zadatak je da ispunimo svaku cvjetnu fantaziju.

Šta Vam je bilo najteže i od čega nikada nijeste i nećete odustati?

Najteže mi pada neizvjesnost pozitivnog finansijskog rezultata na kraju mjeseca. Kad se bavite proizvodnjom bilo koje vrste, u startu ulažete novac u nabavku repromaterijala, vrijeme potrebno za izradu proizvoda, resurse potrebne za marketing i promociju, a bez konkretnog i definisanog prodajnog rezultata. U Crnoj Gori ne mogu naći repromaterijal koji koristim za rad, već ga u najvećoj mjeri dobavljam iz inostranstva. Žao mi je i što se u našoj zemlji još uvijek ručni rad ne cijeni na način na koji to rade ljudi sa Zapada. Vjerujem da na to, u velikoj mjeri, utiče loša ekonomska situacija u zemlji.

Da li se vremenom ambicije ”stišavaju”?

Prije pokretanja sopstvenog biznisa bila sam poprilično ambiciozna, kako u domenu formalnog obrazovanja i dodatnih obuka tako i u karijeri. Međutim, priču ”Angie&Me” doživjela sam kao svojevrsni lični preobražaj, priliku da, zahvaljujući svom znanju i vještinama, kreiram nešto što će mi donijeti novac, ali i vrijeme provedeno sa porodicom, fleksibilan radni dan, nove kontakte i druženja. Srećna sam jer sam u tome uspjela. Živim i radim bez stresa, bez deadlineova, gomile mejlova i ”cc-ova”. Sama sebi kreiram radni dan. Istovremeno sam vozačica, nosačica, prodavačica, ali i cvjetna majstorica, preduzetnica i mentorka. Imam sedmice u kojima puno radim, a zatim sedmice u kojima puno odmaram. Tu vrstu balansa nije bilo moguće ostvariti radeći za drugoga i ovo je jedna od stvari koja je neprocjenjivo vrijedna za mene.

Koja je Vaša poslovna filozofija?

Maksima koja me vodila kroz život dio je pjesme jedne poznate rock and roll grupe, a glasi: ”Biti poseban, biti samo svoj”. Istovremeno, treba biti informisan, vrijedan, posvećen, ljubazan i dostupan, nuditi kvalitetan proizvod / uslugu, imati pozitivan stav i ne plašiti se promjena. Nikad nijesam pristajala na manje zlo, na kompromise koji nikog na kraju ne učine srećnim. Ne gledam da li je komšijina krava ljepša, da li neko zarađuje više novca, već isključivo kako da to što radim poboljšam i napravim što bolje mogu. Time vođena, znam da uspjeh neće izostati. Igrajući se tako, došla sam do samostalne modne revije na sedmici mode u Sarajevu, iskoračivši korak dalje u svojoj cvjetnoj priči.

Šta biste savjetovali mladim ženama, koje imaju ambicija poput Vas? Kako Vam izgleda pozicija da neko danas uči od Vas?

Imala sam priliku da tokom prethodnih 18 mjeseci, u sklopu jednog projekta IPER-a, budem mentorka mladim preduzetnicima. Magistarka sam bankarstva i finansija, profesionalka iz oblasti PR i marketinga i preduzetnica, tako da sam sigurna da u dosta oblasti mogu podijeliti iskustvo sa osobama koje tek počinju da se bave nekim poslom. Najbitnije je da osoba radi posao koji voli, jer u tom slučaju ništa nije teško i neizvodljivo. Svih ovih godina rada, jako sam posvećena i odgovorna osoba, ali tek u privatnom biznisu znam da tu priču živim 24 sata dnevno, sa maksimalnim zadovoljstvom i uživanjem. 

Podijeli

O Autoru

Milanka Ćorović

Novinarka, kolumnistkinja, portparolka udruženja preduzetnica Crne Gore i urednica portala preduzetnica.me, rođena Podgoričanka, bira teme i piše članke koji nas podsjećaju da su ,,istinske vrijednosti isključivo one koje odgovorno i marljivo gajimo u sebi“ i da je kontinuirani rad ,,najveća životna investicija“. Vječita zaljubljenica u prirodu, pisanu, a i datu riječ.

Ostavite Komentar