Jelena Damjanović Vidaković je rođena 1979. Djetinjstvo je provela u Mojkovcu, gdje je završila osnovnu i srednju školu. Po završetku gimnazije, završila je studije menadžmenta na Fakultetu za menadžment Braća Karić sa prosječnom ocjenom 9.76. na temu “Modeli finansiranja i podrške razvoja malih i srednjih preduzeća u Crnoj Gori”. 
Godine 2001. nakon diplomiranja došla je u Podgoricu i osnovala firmu za pružanje podrške malim i srednjim preduzećima – izrada biznis planova, marketing planova i sl. 
2002. godine zaposlila se u MFI Alter Modus kao kreditni savjetnik. U toj kompaniji provodi 13.5 godina na različitim pozicijama. 
Magistrirala je 2008.godine u Beogradu, na studijama bankarskog i finansijskog menadžmenta, na temu “Uloga i značaj mikrofinansiranja u Crnoj Gori. 
Alter Modus napušta u proljeće 2015. u kome je radila na poziciji PR&Marketing menadžerke. 
U vrijeme kada je dala otkaz začela se ideja o Angie&Me priči, hobiju sa kojim se počela baviti par mjeseci prije. Ime radionice je nastalo po njenoj kćerki Anđeliji – Angie. Ona je od prvog dana do danas aktivna članica cijele priče i da nije nje sasvim sigurno se Jelena svim ovim ne bi ni bavila. 
Naredne tri godine, uz hobi koji je lagano postajao sve ozbiljniji ona je promijenila nekoliko zapošljenja, radeći u oblasti PR i marketinga u nekoliko kompanija. Od februara 2018.godine posvećena je samo svojoj kreativnoj priči.

U intervjuu koji je dala za portal preduzetnica.me otvoreno odgovara na pitanja o svojim počecima, ulozi žene u preduzetništvu, trendovima današnje poslovne žene i mnoga druga pitanja…

Iza Vas su godine napornog rada. Početak je bio težak. Kada se sada osvrnete na put koji ste prešli, šta biste izdvojili kao ono čime se najviše ponosite?

Već četiri ipo godine traje naša mikropreduzetnička priča, a skoro 18 godina moja poslovna karijera. “Angie&Me” kreativna radionica nastala je kao igra, moje ćerke i mene, a ponosna sam što mogu reći da smo za ovo prilično kratko vrijeme uspjele postaviti osnove ozbiljnog brenda.  Trudim se da posao koji radimo, radimo iz velike ljubavi; da svakom detalju posvetimo pažnju; da ljudi prosto osjete pozitivnu energiju koja je vezana za naše proizvode. 

Kvalitet je Vaš zaštitni znak, klijenti Vas prepoznaju. U čemu je formula uspjeha?

Kvalitet naših proizvoda prvenstveno se bazira na kvalitetu repromaterijala koji koristimo za rad. U najvećem broju slučajeva, nabavljamo ga van granica Crne Gore. Radimo stvari na drugačiji način. Kreiramo proizvode iz svoje mašte, ne škrtarimo u cvijeću koje stavimo na pojedinačne aksesoare, nudimo tržištu unikate koji su zaista drugačiji. Kupci naših proizvoda uglavnom su žene svih generacija, jer radimo proizvode namijenjene zaista svim uzrastima – od trakica za bebe, rajfića, pojaseva, vijenčića, broševa, fascinatora, setova za djevojačke večeri, do šešira i torbica ukrašenih cvijećem. Za mene je uspjeh kad radiš ono što voliš i kad ti se kupci u kontinuitetu vraćaju. Osmijeh je naš lajtmotiv i ne postoji cvjetni aksesoar koji ne možemo napraviti. 

Šta je najvažnije da žena u biznisu posjeduje. Koliko je teško breme koje ona nosi?

Nije lako biti žena u biznisu, jer i dalje ostaješ žena u kući i majka, sa svim odgovornostima koje to nosi. Ovakva vrsta posla zahtijeva stalnu angažovanost. Kad ne proizvodite, onda slikate proizvode za društvene mreže, bavite se marketingom, posjećujete sajmove,birate repromaterijal, smišljate nove proizvode. Baviti se kreativnim dijelom ove naše priče nije moguće uvijek – nekad naprosto nema inspiracije i to su oni dani koje iskoristim za neke druge poslove. Takođe, prisustvo brenda na društvenim mrežama podrazumijeva stalnu dostupnost i interakciju sa potencijalnim korisnicima, što ponekad zaista nije jednostavno. Uvijek najveća briga svakog mikrobiznisa su finansije. Da li ćemo zaraditi dovoljno novca za nabavku novog repromaterijala, za učešće na nekom događaju i slično? Mislim da su po tom pitanju žene jako odgovorne i da manje rizikuju, brinući u svakom trenutku kako će se poslovne finansije odraziti na njihov porodični status. 

Može li se reći da je u Vašem slučaju sasvim tačno da ko riskira taj profitira?

Del Boj je svakako jedan od mojih “idola” iz domena filmskog preduzetništva. Ja sam najveći rizik preuzela na sebe napustivši siguran i stabilan posao prije četiri ipo godine, bez alternative i nekog utabanog pravca kojim sam trebala ići. Sa ove distance, zahvalna sam suprugu na podršci koju mi je tad pružio, jer da toga nije bilo ni “Angie&Me” danas ne bi postojala. Već godinu ipo dana kreiranje i prodaja cvjetnih aksesoara su moj jedini izvor prihoda i veoma sam ponosna na to. 

Šta Vam je bilo najteže i od čega nikada nijeste i nećete odustati?

Sve ove godine pričam neku svoju priču. Nisam od onih koji skidaju ideje sa Pinteresta ili kopiraju druge dizajnere. Želim da budemo prepoznatljivi po kombinacijama boja i cvjetova, sjajnim materijalima koje koristimo i pristupačnim cijenama. Ono što mi uvijek teško padne su pokušaji kopiranja, koji su na žalost uvijek prisutni. Žao mi je i što ručni rad u Crnoj Gori nije na cijeni na način na koji se posmatra u inostranstvu. Ipak, sve te stvari me ni jedan trenutak nisu pokolebale da radim stvari na način na koji ja mislim da je pravi, a koji ljudi koji sa nama sarađuju prepoznaju i cijene. 

Postoji li neka ambicija koju još nijeste ostvarili?

Moj san iz djetinjstva i rane mladosti je bio da budem modna kreatorka. Kad se nijesam uspjela upisati na studije primijenjene umjetnosti, sakrila sam tu želju duboko u sebi i dugo, dugo vremena nisam pomislila na to. Skoro 18 godina kasnije, kao magistarka bankarstva i finansija, profesionalka u oblasti PR i komunikacija, osmjelila sam se da pokrenem  svoju cvjetnu priču, sa kojom sam poprilično zašla u ozbiljne dizajnerske vode. Ove godine “Angie&Me” radionica predstavila se svojom samostalnom kolekcijom cvjetnih kruna, pojaseva i haljina na sarajevskom fashion weeku, što je korak bliže ostvarenju moje želje i ambicije da se zaista ozbiljno bavim modnim dizajnom. 

Koliko je ženskom preduzetništvu važna podrška drugih žena koje su već uspjele, to bi trebala biti ženska solidarnost. Koliko je imamo, treba li raditi više na tome?

Ja imam sreću i bogatstvo da od samog početka ove cvjetne priče imam podršku sjajnih žena koje su uvijek tu uz mene. U Crnoj Gori postoje i dva udruženja žena preduzetnica, koje se veoma trude da svojim članicama pruže različite vrste podrške i pomoći i zaista sam srećna što ih poznajem. I naša država sve više prepoznaje značaj ženskog preduzetništva u globalu, pa i kreira različite programe podrške. Kao blagi feminista, ja zaista vjerujem da žene sve mogu. Ali ipak, isto tako, ranjive su, oprezne, bez velikih finansija, najčešće bez lične imovine, pa im svaka podrška i pomoć zaista mnogo znače, tako da u kontinuitetu treba raditi na programima osnaživanja i podrške. 

Po Vama koji su izazovi i trendovi današnje poslovne žene?

Puno je izazova pred poslovnim ženama danas, jer se od njih uglavnom očekuje izvrsnost u svakom pogledu. Vrlo je teško uskladiti poslovnu i porodičnu harmoniju i obezbijediti balans između ta dva jednako važna dijela života. Uz sve to, poslovna žena treba uvijek savršeno da izgleda, da bude besprekorno obučena, da se pojavljuje na važnim događajima, da njeguje kontakte i da vodi brigu o svemu. U značajnom dijelu moje dosadašnje karijere posao je bio na prvom mjestu, ali sam sa pokretanjem “Angie&Me” radionice uspjela napraviti jedan lijepi kompromis i mnogo više vremena posvetiti svojoj porodici. Moj lični izazov još uvijek je da se pomirim sa neizvjesnošću preduzetničkih primanja i da radim svoj posao najbolje što mogu, znajući da dobar rezultat uvijek dođe na kraju. 

I na kraju šta biste poručili ženama koje se odluče da uplove u vode preduzetništva?

Vjerujte u sebe, slušajte svoj osjećaj i radite ono što volite! Brinite o vašim kupcima, budite korektne sa vašim dobavljačima, nudite sjajan ugođaj i kvalitetan proizvod i nema razloga da ne budete uspješne. Podrška porodice za mene je takođe jedan od važnih faktora uspjeha i jako sam srećna zbog toga što je u velikoj mjeri u našu kreativnu priču uključena ćerka Anđelija.


Podijeli

O Autoru

Dragana Rajković

Rođena je u Splitu 1989.godine. Osnovnu i srednju školu je završila u Podgorici. Posle srednje škole upisala je Institut za strane jezike, prevodilaštvo - smjer englesko-ruski. Po završetku fakulteta radila je u NVO “Roditelji”, a nakon toga na drugim mjestima od kojih su neki poslovi bili u struci a neki ne. Pisanje doživljava kao hobi koji izuzetno voli ali je sama sebi veliki kritičar pa se nikada nije usuđivala da nekome pošalje neke svoje radove. Konkurs Portala Analitika pod nazivom Savremena Karijatida je bio prvi konkurs za koji se osmjelila da pošalje svoju priču. Priča je izabrana kao jedna od deset najljepših što je dalo vjetar u leđa da nastavi sa pisanjem. Moto koji slijedi je: Uvijek može bolje. To predstavlja kočnicu kako se ne bih uljuljkala sadašnjim/trenutnim uspijehom. Na taj način pokušava da se ne uspava na profesionalnom planu i da ide dalje i ispituje svoje granice. Pisanje za Portal Preduzetnica je dokaz da se granice pomjeraju.

Ostavite Komentar