PIŠE: Dragana RAJKOVIĆ

Među pregršt vijesti koje pročitamo, naći će se i vijest da je 2018. godina, prema Monstatovim podacima, bila godina rekordnog broja razvoda u Crnoj Gori. Sve više mladih ljudi se odlučuje na ovaj korak, a advokati govore da su razlozi različite prirode.

Problemi sa svekrvom / taštom, finansije i problem “nošenja pantalona”, samo su neki od razloga. Bez obzira što su razlozi različite prirode, kako kažu pojedini advokati, na listi razloga sve se manje mogu naći problem nasilja u porodici i prevara jednog od partnera. Da li je to znak da je procenat nasilja u porodici drastično smanjen i da smo u međuvremenu postali monogamni ili zapravo smatramo da su ta dva razloga nedostojna brakorazvodne parnice? Šta čini kap koja preliva čašu?

Razloga je zaista mnogo, ali pokušaću da se prisjetim onih najinteresantnijih s kojima sam se u razgovoru sa drugima susretala. Krenuću od najsvježijih.

Jedan od razloga za pokretanje brakorazvodne parnice je ugrožavanje slobode. Taj razlog najčešće čujem kod mladih, novopečenih supružnika. Ograničavanje i ugrožavanje nečije slobode odvajkada je bilo predmet mog interesovanja. U skladu s tim, uvijek sam sagovornike pitala šta to zapravo znači. Koja je definicija ograničavanja i ugrožavanja nečije slobode?

Odgovori su išli u sledećem smjeru: Ako želite nekome da ograničite ili ugrozite slobodu pisanja, izražavanja misli i komunikacije sa bliskim i daljim ljudima, onda, među prvim zahtjevima, tražite šifru za mobilni telefon, kompjuter, mail adresu, viber, facebook, instagram a možda i skype.

Mobilni telefon se kod mladih, a i kod starijih smatra sve češće, privatnom svojinom za čije korišćenje morate imati napismeno odobravanje vlasnika. Doduše, nekad i usmeno odobravanje završi posao. Kada kažem privatna svojina, imam na umu onu na koju partner pa nekad ni djeca nemaju pravo.

U tom slučaju se postavlja pitanje, da li je mobilni telefon oruđe kojim branimo svoje pravo na slobodu i privatnost ili je oruđe s kojim stičemo preko željenu slobodu i privatnost u vodama zajedništva? Šta je to što partner/ka ne smiju da pročitaju na nekom od naših ličnih profila?

Ali da nastavimo…

Drugi način da nekome ugrozimo slobodu je da se definišemo kao monogamna osoba. Ako smo stava da izlasci s drugim ženama/muškarcima nijesu nešto što smatramo sastavnim dijelom zajedničkog života, onda smo ili zaostali ili posesivni, a samim tim nespremni za bračne vode. U svakom slučaju, većina će nam udariti etiketu posesivne osobe.

Lišavanje partnera/ ke slobode da konzumira društveni život /provod na način na koji želi je drugi po stepenu radikalnosti način da nekome ograničimo slobodu. Postavlja se pitanje da li je monogamija precijenjena i da li se prevari gleda kroz prste? I ako se gleda, da li se podjednako gleda i muškarcima i ženama?

Pod broj tri, moram navesti finansijsku slobodu s kojom sam se srela toliko puta a neizostavan je dio zajednice. Pa, ko danas “nosi pantalone?”. Da li postoji urođeno pravilo i kakva sve odstupanja dolaze u obzir? Redovna pojava sa kojom se srećem je: “Zarađujem više od tebe”.

Pitanje je:”Šta sa tim?”. Veća zarada jednog od supružnika je posljedica okolnosti i bolje radne pozicije. Nekada će žena biti ta koja će imati bolju radnu poziciju, a nekada muškarac. To je sasvim nebitno za funkcionisanje u dvoje. Zajednica nema za cilj neprestano preispitivanje ko je šta više od onog drugog. Makar ne bi trebalo da bude slučaj. Kao što se bračni život, u nekim aspektima, ne bi trebao razlikovati od života sa roditeljima. Život pojedinaca sa roditeljima ozbiljno preispituje njihovu finansijsku slobodu.

U skladu s tim, ne znam zašto u bračnoj zajednici, novac kao finansijsko sredstvo, ima prisvojnost? Da li je moj novac isključivo moj, a novac suprugov njegov?Ako stvari postavimo na taj način, čije su onda komunalije? Ko hrani bebu i od čijih para? Šta je sa hranom za psa ili mačku? Da li možemo podijeliti struju i vodu koju potrošimo i da li treba da vagamo hranu koju zajedno jedemo na dnevnom, nedeljnom i mjesečnom nivou?

U odgovoru na ova i još stotinu sličnih pitanja, kada je riječ o slobodi bračnih partnera, leži ključ uspješnog bračnog života. Makar tako misle žene koje više decenija plivaju u bračnim vodama. Ako bismo na taj način postavili ili makar pokušali da postavimo stvari, možda ne bismo bili lideri u regionu po broju brakorazvodnih parnica.

Vjerujte mi, sve razloge koje sam dosad čula, mimo nasilja u porodici i prevare, su bili maltene tričavi i glupi za prekid jednog višedecenijskog odnosa koji kao plod zajedništva imali jedno ili nekoliko djece.

Podijeli

Ostavite Komentar